Šta je to medijska pismenost?

Već duže vrijeme namjeravam da napišem tekst na ovu temu koja je od izuzetnog značaja. Vjerovatno mnogi od vas nisu ni čuli za ovaj pojam, osim osoba kojima je novinarstvo i komunikologija profesija.

Šta me motivisalo da se između ostalog bavim i ovim?

Prije godinu dana izučavajući ovu oblast na studijima, moje interesovanje se sve više usmjeravalo ka njoj. Zbog toga sam posjećivala razne radionice posvećene ovoj oblasti što je rezultiralo odlukom da postanem predavač i dijelim svoje znanje sa drugima. Ubrzo je uslijedila i podrška za moje koleginice Anu Galić , Brankicu Smiljanić i mene od američke vodeće nacionalne advokatske organizacije Media Literacy Now na što smo posebno ponosne.

Sada ću pokušati da vam što bolje približim i objasnim pojam medijska pismenost.

Šta je to i zašto se zalažem da budemo medijski pismeno društvo?

Medijska pismenost je kritičko razumijevanje i analiziranje medija, ne samo tradicionalnih poput televizije, radija, štampe već i novih medija: društvenih mreža, you tube i onlajn medija. Živimo u umreženom svijetu i moru informacija gdje treba znati razlikovati istinite od lažnih, bitne od nebitnih informacija.

Da li vam se nekada desilo da se preispitujete da li je neka informacija u medijima tačna? Vjerujem da jeste. E, tu nastupa medijska pismenost. Uz pomoć ovih pet ključnih pitanja vi možete riješiti svoju dilemu i dekonstruisati poruku:

1) Ko je kreirao poruku?

2) Koje kreativne tehnike se koriste za privlačenje pažnje?

3) Kako različiti ljudi mogu različito razumjeti istu poruku?

4) Koje vrijednosti, stavovi su zastpljeni ili izostavljeni iz poruke

5) Zašto je poruka poslata? ( Jolls, 2008:24)

Pored navedenih pitanja kada posjećujete onlajn portale obratite obavezno pažnju i na „impressum“ koji treba da sadrži osnovne informacije o tom portalu kao što su: Ko je glavni i odgovorni urednik, ko su zaposleni novinari, kontakt telefon i mejl.

Takođe, postoje i pitanja za usmjeravanje djece, ali o tome ću posebno pisati sljedeći put.

Kada je i zašto nastala medijska pismenost?

Sve veći razvoj i uticaj medija proizveo je potrebu da se publika zaštiti od negativnih sadržaja u medijima, što je dovelo do nastanka medijske pismenosti 1980. godine.

S obzirom na to da živimo u demokratskom društvu od ključne je važnosti posjedovanje sljedećih vještina: kritičko mišljenje, samoizražavanje i učestvovanje u stvaranju određenih sadržaja.

Budite oprezni prilikom dijeljenja informacija na društvenim mrežama i obavezno razmislite da li svojom objavom ili podjelom tuđe objave ugrožavate, vrijeđate i zastrašujete nekoga. Dakle odgovornost i svjesnost kod korištenja svih medija, posebno društvenih mreža je na prvom mjestu.

Ne dozvolite sebi da budete pasivna publika i da „konzumirate“ sve što vam mediju serviraju „na tacnu“. Mediji svakodnevno selektuju informacije i objavljuju samo jedan mali djelić onoga što se dešava. Oni oblikuju i stvaraju vaše stavove o određenim temama ili osobama, a posebno imaju moć da vam nametnu o čemu da mislite. Očigledno je koliki uticaj imaju na naš život i još je očiglednije koliko je važno biti svjestan toga.

Zato, budite kritička i analitička publika, jer je to veoma značajno kako za vas kao individuu, tako i za kolektiv.

Ukoliko ste zainteresovani info čas na temu „Budi medijski pismen, budi cool“ održaću sa svojim koleginicama Anom Galić Brankicom Smiljanić 25. septembra u Banjaluci, u Američkom kutku. Radićemo sa dvije grupe:

1)Srednjoškolci i studenti u 18:00h

2)Mladi roditelji i zaposleni u državnom i društvenom-informativnom sektoru u 19:00 h

Pozivamo vas da dođete. Dobrodošli!

( Oni koji ne budu u mogućnosti da dođu, javiću vam kako je prošlo u novom blogu )

🙂

Advertisements

Djevojka sa krilima

Da ništa nije nemoguće i da je samo nebo granica reći će vam Dejana Bačko. Zovu je djevojka sa krilima, a ovaj nadimak ona ponosno nosi i opravdava kroz svoja djela.

Rođena bez gornjih ekstremiteta u društvu koje teško toleriše i prihvata različitost, Dejana je uspjela pokazati da se sve može kada duboko vjerujete u sebe.

Velike barijere stajale su na njenom životnom putu, ali to je nije spriječilo da postane evropska prvakinja u parataekvandu. Ova mlada djevojka je jedina osoba sa invaliditetom na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu kao i najmlađi član u Društvu slikara koji slikaju nogama i ustima.

Kako je biti osoba sa invaliditetom i sa kojim se sve društvenim problemima takav čovjek susreće, ona dobro zna. Mnogo bolnije udarce od onih sa treninga dobijala je od strane društva.

“ Retko pričam o svom odrastanju. Teško je bilo, imala sam problem i da se upišem kako u osnovnu, tako i u srednju školu. Čak sam dolazila kod mame i tražila da mi da svoje ruke. Volela bih da stavim akcenat na borbu kroz život i savladavanje prepreka.

Ruganje se preboli, podsmevanju ima kraja, samo volja treba da bude jaka! Nije hendikepiran onaj koji nema ruke ili noge, nego osoba koji ne želi da upotrebljava mozak.
Svako treba da pronađe i bavi se nečim što ga ispunjava u životu. Ja sam zadovoljstvo sobom spoznala baveći se slikarstvom“ ,  izjavila je Dejana za medije.

Bez obzira na sve životne poteškoće djevojka sa krilima sa sobom nosi pozitivnu energiju i srdačan osmijeh. Njeni prijatelji kažu da se Dejana često šali na svoj račun tražeći da se grudvaju ili da rade sklekove.

Veliki uzor joj je Novak Đoković, a i je ona njemu otkad je saznao za nju, njemu i svima koji cijene hrabre, borbene i neustrašive ljude.

Dejana je drugačija, ali ne zbog toga što nema ruke, već zato što za nju ne postoji nemoguće.

Preboljela je Dejana podsmijavanje i uvrede, ostvarila mnogo više od nekih koji imaju obje ruke i ima čime da se ponosi, a čime da se ponose oni sa hendikepiranom dušom?

 

Govor mržnje u medijima i postkonfliktnom društvu, slučaj Naser Orić

Uticaj medija na pojedinca i cjelokupno društvo je u velikoj mjeri izražen, posebno nastankom modernih tehnologija koje čine da mediji budu naša svakodnevnica. Oblikovanjem percepcije i stvaranjem određenih stavova, mediji pokazuju koliku ulogu imaju u životu publike odnosno recipijenata.

Kao glavno sredstvo informisanja građana, mediji imaju dužnost da djeluju u skladu sa svojim novinarskim kodeksom i da na taj način doprinose stvaranju dijaloga, razumijevanja i društvene kohezije. Međutim, nerijetka je pojava da upravo oni doprinose širenju govora mržnje i stereotipa koji dovode do nastanka diskriminacije.

“Govor mržnje je svaki govor, gest, ponašanje, pisanje ili prikazivanje koje je zabranjeno jer ne sme da podstiče nasilje i predrasude protiv zaštićenog pojedinca ili grupe, zato što omalovažava i zastrašuje zaštićenog pojedinca ili grupu. U literaturi se kao govor mržnje kvalifikuju izjave koje zastrašuju, vređaju ili uznemiravaju pojedince ili grupe ili izjave koje pozivaju na nasilje, mržnju ili diskriminaciju pojedinca ili grupe. “ ( Vasović, M. 2002:16)

Primjer govora mržnje u medijima imali smo priliku vidjeti prije nepunih mjesec dana. Na portalima u BiH kao i u regionu proširila se vijest kako Naser Orić poziva na rat.

Naime, bivši komandant Armije BiH Naser Orić učestvujući kao specijalni gost na promociji knjige „Život pre i posle Srebrenice“, autora Esnefe Smajlović Muhić je ratno-huškačkom izjavom, pozivao, podsticao na nasilje, uznemiravao i zastrašivao.

Kao reakcija na izjavu ostavljeni su brojni komentari uvredljivog sadržaja, koji takođe pozivaju na nasilje. Ovim vidom komunikacije stvoren je prostor pun tenzija i etničke netreperljivosti.

Sankcije u vidu osuđivanja

Iz Kancelarije za odnose s javnošću Ambasade SAD u BiH Srni je rečeno da osuđuju svaku izjavu koja aludira na novi rat u BiH, a kamoli koja otvoreno zagovara rat.

Kada govorimo o zakonskom okviru, govor mržnje je definisan kao krivično djelo i regulisan Krivičnim zakonom BiH (čl.145.), Krivičnim zakonom FBiH (čl.163.), Krivičnim zakonom RS (čl.390.) i Krivičnim zakonom Distrikta Brčko BiH (čl.160.).

Posebna problematika kod govora mržnje jeste što se još uvijek ne pravi jasna granica između slobode govora i govora mržnje. Na taj način sloboda govora se zloupotrebljava u svrhu širenja govora mržnje. Takođe, Postavlja se često pitanje kako podvući jasnu liniju između slobode govora i govora mržnje. Suštinski, jednostavno je: Gdje počinje govor mržnje, tu prestaje sloboda govora.

Na društvenim mrežama svakodnevna je pojava komentara koji u sebi sadrže uvredljiv sadržaj i pozivanje na nasilje svakog oblika. Najranjiviji na takve komentare su djeca. Podsjetimo se tragedije Alekse Jankovića i Mahira Rakovca koji su nastradali, jer su upravo bili žrtve sajber nasilja, fizičkog nasilja i govora mržnje. Kolika je opasnost upotrebe govora mržnje i do čega sve ta upotreba može da dovede, govore upravo ovakvi slučajevi.

U Bosni i Hercegovini kao jednom postkonfliktnom društvu, govor mržnje je u medijima, ali i van njih česta pojava protiv koje se neophodno boriti kroz institucionalne mehanizme, pravni okvir i edukacije. Od 2014.. godine, u Bosni i Hercegovini implementiran je program pod nazivom “Jednakost za sve: Koalicija civilnog društva u borbi protiv diskriminacije“ čiji je rad fokusiran na borbu protiv govora mržnje i diskriminacije.

„Krajevi se potroše, počeci uvek traju. Početak – eto šta je na kraju ! „

Poštovani čitaoče,

Ovo je moj prvi tekst na blogu i uvod u sve druge koji slijede. Ovo je jedan novi početak.

Iza mene je sada završeno jedno poglavlje, fakultet. Još jedan kraj koji nameće pitanje drugih: „A šta ćeš dalje?“ U ljudskoj je prirodi da se stresno i malo „tragično“ doživljava kraj, bio on pozitivan ili negativan, bio on svoj ili tuđi. Naravno nigdje ne treba vršiti generalizaciju, pa tako ni ovdje. Tako, prva ja nisam nešto posebno marila za to, a i što bih kad se uvijek pojavi dobra ideja ili prilika onome koji traga za njom, a ideje.. Ideje su zaista čudo.

Ovaj blog je jedan od mojih novih početaka, kojima se istinski radujem i nadam da će donijeti nešto dobro.

U vezi sa pričom o početku i kraju ostavljam Vam ovu divnu pjesmu Duška Radovića.

Šta je na kraju

Na kraju neba, na kraju mora, na kraju puta?
Šta je na kraju deca bi htela da znaju?
Zato jedu, zato spavaju,
Zato rastu brže od kaputa.

Šta je na kraju srede? Četvrtak.
A šta – na kraju četvrtka? Petak.
Na kraju svih krajeva?
Uvek je jedan novi početak.

Krajevi se potroše,
počeci uvek traju.
Početak – eto šta je na kraju!