Laži instagrama, priča o Blaženki

Kako je Blaženka visine 1.60 cm i težine 65 kg uspjela postati model koji je visok 1.77 cm i težak 60 kg? Čaroban recept je: Blaženka ima internet, a na internetu možete biti šta god poželite. Zato je Blaža jednog dana odlučila napraviti profil na instagramu.

Prva dilema je bila koji username ( korisnicko ime) izabrati?
Skontala je Blaža da bi idealno zvucalo „beogradjanka98“, iako nema nikakve veze sa tim gradom, jer je porijeklom inače iz jednog sela koga se iz nekog razloga stidi.
Nakon toga, valjalo je staviti nesto u biografiju, naravno nešto što opet nema veze sa stvarnošću, ali zvuči „kul“.

Model, Fashion
Beograd- Dubai – New York
Artist

Koju sad postaviti fotografiju pitala se Blaža?

1. Obavezno neku na kojoj ne liči na sebe
2. Gdje izgleda „seksi“ ( u pokusaju)
3. Gdje je što oskudnije obučena
4. Neku pored tuđeg luksuznog automobila

Ipak pored bahatog stava „you can’t touch this“ „mnogo sam bitna“ Blaža se potrudila da prikaže i svoju drugu stranu. Koju? Ona je i „načitana“, dabome. Odlučila je objaviti i fotografiju kako čita knjige, sa opisom nekog dubokoumnog citata. Između ostalog pokazala je da voli zivotinje, a prijatelji je kako kažu pamte kao nekog ko je šutao pse i mačke kad bi joj se približili.

Upraksala se Blaženka polako, savladala fotošop, stekla mnogobrojne pratioce (uglavnom muškog pola) i magija je mogla da počne. Zbog toga onaj ko je nikad nije sreo, a poželio da je upozna doživio bi vjerovatno neki šok i našao se u nevjerici kad bi vidio kako zapravo izgleda.

Blaži je mjerodavan jedino postao virtuelni svijet i velike brojke pratilaca koju mnogi mogu da kupe. Ona je postala uzor mnogim djevojčicama i klinkama.

Istovremeno tragična sama po sebi i opasna po ranjivu populaciju (djecu) Blaža danas na neki način nameće određeni sistem vrijednosti daleko udaljen od onog kakav bi trebao da bude.

Mada, nije ona jedina, u zavještanje mlađim generacijama ostaće mnoge Blaženke, iskrivljene slike stvarnosti i pogrešan sistem vrijednosti.

Izvini Blaženka.

Advertisements

Kako postati influenser

Svakodnevno se susrećemo sa pojmom influenseri. Preplavili su instagram, fejsbuk i ostale društvene mreže.

Ko su zapravo oni i kako ih prepoznati ?

Kada posjetite profil influensera na društvenim mrežama prvo što ćete zapaziti jeste da ih prati veliki broj ljudi.
Malo preciznija da budem, taj broj se kreće od nekoliko hiljada do stotine hilljada pratilaca, nerijetko i do više miliona a u zavisnosti od toga kategorisani su u dvije grupe: mikroinfluenseri i makroinfluenseri.
Riječ je o osobama koje svojim stavovima i načinom života UTIČU na široke mase.

 

Ilustracija

Zbog toga, oni su najčešće „meta različitih brendova“ za koje reklamiraju određene usluge, proizvode itd, zauzvrat dobijajući novac.
U pitanju je nerijetko prilično lak i brz način dolaska do novca. Mnogi influenseri imaju svoj cjenovnik, na osnovu koga naplaćuju svoje usluge. Tako reklamiranje određenog proizvoda na njihovom profilu može da košta hiljade KM. Zvuči možda nevjerovatno, ali veliki broj ljudi na ovaj način zaista zaradjuje sebi za život.

 

Ovim slobodno mogu nazvati poslom bave se čak i tinejdžeri koji su prilično uspješni u tome, a mnogima je ovaj posao popločao put do „instant slave“ i učinio ih zvjezdama u tom nekom smislu.

Vjerovatno se pitate kako im to polazi za rukom i kako postati influenser?

Apsolutno postoje „cake“ i tajne za koje mnogi još uvijek ne znaju. Naime, postoji čitav sistem pomoću koga se prikuplja što veći broj pratilaca. Prvi je „malo teži put“, a drugi lakši, brži ali i nesigurniji.

Dakle, prvi način da postanete influenser jeste da:

1. Budite prepoznatljivi i jedinstveni po tome što radite ( napravite sami od sebe brend)
2. Koristite hashtagove kako bi lakše dospjeli do svoje publike ( potrudite se da budu precizni)
3. Koristite instagram, fb priče da reklamirate sebe, svoj brend
4. Važno je da imate definisanu lokaciju (pratioci će onda moci da označavaju lokaciju na svojim postovima)
5. Sponzorišite svoje postove kako bi vas primjetili oni koji vas ne prate
6. Definišite jasno svoju ciljnu publiku (interesovanje, uzrast, pol)
7. Koristite različite društvene mreže za promociju

Oni koji ipak žele zaobići prvi način mogu da koriste program za dobijanje pratilaca. Pritom za veći broj pratilaca moraćete da izdvojite određenu sumu novca. Takođe u sklopu drugog načina postoji sistem „usluga za uslugu“. On funkcioniše tako da se učlanite u grupe stvorene samo za svrhu nalazenja pratilaca. Nakon pristupa grupi povezujete se sa članovima sa kojima se zapratite. Pravilo tih grupa je da morate zapratiti sve one koji vas prate, lajkovati sve njihove objave da bi zauzvrat i vi dobijali što više lajkova. Dakle, riječ je o nekom sistemu koji je potpuno nesiguran i u kojem vam niko ne garantuje da ćete zadržati takve pratioce.

Ono što je najbitnije u cijeloj toj priči jeste zadobijanje povjerenja svoje publike. Važno je da vam publika vjeruje i da vam salje povratne informacije (feedback). Dakle, dvosmjerna komunikacija je u ovom slučaju od ključnog značaja.

Alii što bi rekli na Top shop-u too nije sve, uskoro vas očekuje još blogova u vezi sa ovom temom. 🙂

Iskustva svjetskih putnika pred Banjalučanima

Banjaluka – Druženje sa najpoznatijim putnicima Balkana koji su proputovali skoro 100 zemalja i podijelili svoja zanimljiva iskustva organizovano je u ponedjeljak uveče prvi put u Banjaluci, a privuklo je veliku pažnju građana, posebno mladih.

U svijetu blogera i influensera ovaj događaj poznatiji je pod nazivom  “travel mit ap”, a u gradu na Vrbasu okupio svjetske putnike i putopisce koji su događaje sa svojih putešestvija podijelili sa Banjalučanima.

Poznati banjalučki poliglota i putopisac Robert Dacešin organizovao je ovaj prvi “travel mit ap” u svom gradu, a ideja je bila da ljudi vide da se može putovati bez mnogo novca.

-Doveli smo ljude koji su pokazali da se trudom i radom može obići svijet. Sasvim spontano sam odlučio da organizujem ovaj događaj, a plan je da se ovo održava svaki mjesec i da preraste u tradiciju – rekao je Dacešin.

Dodao je da je ovo sjajan vid edukacije jer ljudi mogu da čuju putopisna iskustva drugih osoba i da iz toga izvuku ono najkorisnije.

Kristijan Iličić iz Zagreba koji je obišao oko 100 zemalja i  koji je brend ambasador za “Samsung”, “Unika osiguranje” i mnoge brendove ispričao je da su njegove putničke avanture počele prije polaska na fakultet.

Počeo sam putovati sa 18 godina, krenuo sam sa bratom u jugoistočnu Aziju i to je bilo naše prvo veliko putovanje. Otišli smo na Tajland, vozili smo se trećom klasom koja je koštala deset centi, vozili smo se i sa kokoškama ispričao je kroz smijeh Iličić. Kad je došao na Tajland šokirao se njihovom kulturom življenja, a hrana mu se tada nije dopala.

Nakon toga, kaže, zaljubio se u putovanja i iz godine u godinu obilazio je sve više zemalja.

Druženju je prisustvovao i Nejtan Pecolo iz Sao Paola koji je rekao da u Banjaluku dolazi već peti put i da osjeća kao kod kuće.

-Najviše u ovoj zemlji volim autentičnost. Ovdje sam upoznao mnogo prijatelja i radujem se svakom ponovnom dolasku – rekao je Pecolo. Brazilac nije krio oduševljenje gradom na Vrbasu i banjalučkim ćevapima.

Svi prisutni bili su oduševljeni i postavljali su pitanja putopiscima. – Zaista mi je drago što sam imala priliku da slušam sve ove ljude. Bilo je korisno i interesantno – rekla je Studentkinja Smiljana Đukić.

Širenje vidika

Robert Dacešin istakao je da su mu putovanja proširila mnoge vidike.

– Kroz putovanja najviše sam naučio da cijenim neke stvari koje imamo ovdje i da bolje shvatim koliko sam srećan što živim ovdje. Kada putuješ shvatiš da su ljudi u suštini dobri i loši i da nema veze odakle neko dolazi – rekao je Dacešin.

Izvor: Dejana Bratić/ Glas Srpske

Ljepota različitosti ruši predrasude

Banjaluka – Učesnici modne revije osoba sa invaliditetom pod nazivom “Baš po mjeri” poslali su iz Muzeja Republike Srpske poruku ljubavi i poručili da je ljepota u različitosti.

Tema ovogodišnje revije bila je roditeljstvo, a crvenim tepihom u četvrtak uveče prodefilovala su 45 učesnika, među kojima su bila djeca sa invaliditetom i njihovi roditelji, ali i roditelji sa invaliditetom i njihova djeca.

Ljilja Novaković, ponosno je prodefilovala sa svojom majkom, a radost zbog učešća u ovom događaju nije krila.

–  Srećna sam što se u našem gradu održava ovako nešto i želim da to počne i zaživi i u ostalim gradovima. Riječ je o veoma važnom događaju, jer na taj način razbijamo predrasude prema osobama sa invaliditetom i uključujemo ih u sve sfere živote. Voljela bih da revija postane tradicija u Banjaluci – rekla je Novakovićeva.

Jedna od učesnica bila je i Olivera Mastikosa, za koju je kao majku sa invaliditetom, ovaj događaj važan.

FOTO: GLAS SRPSKE

– Obično se lica sa invaliditetom prikazuju kao tužna, i nezadovoljna, a ova revija pokazuje da smo različiti, ali da nismo toliko tužni i nesrećni koliko javnost misli – rekla je Mastikosa.

Doktorica Snežana Kutlešić-Stević koja je organizovala reviju rekla je da revijom žele ukazati na to da lica sa invaliditetom mogu ponuditi mnogo i da mogu biti roditelji.

FOTO: GLAS SRPSKE

– Želimo da ovaj događaj preraste u tradiciju. Ovo je treća modna revija koju smo održali i ovim putem smo svima poslali univerzalnu poruku ljubavi i pokazali ljepotu različitosti – rekla je Kutlešić-Stević.

Naglasila je da je Banjaluka mnogo uradila za osobe za invaliditetom, ali da treba još toga da se uradi.

–  Nadam se da će nešto slično organizovati i druge lokalne zajednice jer vjerujem da još uvijek svugdje postoje dobri ljudi koji žele pomoći osobama sa invaliditetom – kazala je Kutlešić-Stević.

Svi učesnici su složni da u Banjaluci nije održana obična revija nego revija kojom se podiže svijest i ruše arhitektonske i sve druge barijere.

U okviru manifestacije nastupili su Vanja Mišić i muzička grupa “Radioničari” koji su svojom izvedbom dodatno uveselili ovaj događaj.
Ljubav prema djeci

Snežana Kutlešić-Steviće rekla je da je roditeljstvo univerzalna stvar i da žele pokazati da su djeca voljena bez obzira na to da li su zdrava ili ne.

Htjeli smo da pokažemo koliko ljubavi svaka majka daje svojoj djeci i koliko smo sretni što smo roditelji i sa invaliditetom i bez njega – rekla je Kutlešić-Stević.

Izvor: Dejana Bratić/ Glas Srpske

http://www.glassrpske.com/drustvo/panorama/Ljepota-razlicitosti-rusi-predrasude/274384.html

Šta je to medijska pismenost?

Već duže vrijeme namjeravam da napišem tekst na ovu temu koja je od izuzetnog značaja. Vjerovatno mnogi od vas nisu ni čuli za ovaj pojam, osim osoba kojima je novinarstvo i komunikologija profesija.

Šta me motivisalo da se između ostalog bavim i ovim?

Prije godinu dana izučavajući ovu oblast na studijima, moje interesovanje se sve više usmjeravalo ka njoj. Zbog toga sam posjećivala razne radionice posvećene ovoj oblasti što je rezultiralo odlukom da postanem predavač i dijelim svoje znanje sa drugima. Ubrzo je uslijedila i podrška za moje koleginice Anu Galić , Brankicu Smiljanić i mene od američke vodeće nacionalne advokatske organizacije Media Literacy Now na što smo posebno ponosne.

Sada ću pokušati da vam što bolje približim i objasnim pojam medijska pismenost.

Šta je to i zašto se zalažem da budemo medijski pismeno društvo?

Medijska pismenost je kritičko razumijevanje i analiziranje medija, ne samo tradicionalnih poput televizije, radija, štampe već i novih medija: društvenih mreža, you tube i onlajn medija. Živimo u umreženom svijetu i moru informacija gdje treba znati razlikovati istinite od lažnih, bitne od nebitnih informacija.

Da li vam se nekada desilo da se preispitujete da li je neka informacija u medijima tačna? Vjerujem da jeste. E, tu nastupa medijska pismenost. Uz pomoć ovih pet ključnih pitanja vi možete riješiti svoju dilemu i dekonstruisati poruku:

1) Ko je kreirao poruku?

2) Koje kreativne tehnike se koriste za privlačenje pažnje?

3) Kako različiti ljudi mogu različito razumjeti istu poruku?

4) Koje vrijednosti, stavovi su zastpljeni ili izostavljeni iz poruke

5) Zašto je poruka poslata? ( Jolls, 2008:24)

Pored navedenih pitanja kada posjećujete onlajn portale obratite obavezno pažnju i na „impressum“ koji treba da sadrži osnovne informacije o tom portalu kao što su: Ko je glavni i odgovorni urednik, ko su zaposleni novinari, kontakt telefon i mejl.

Takođe, postoje i pitanja za usmjeravanje djece, ali o tome ću posebno pisati sljedeći put.

Kada je i zašto nastala medijska pismenost?

Sve veći razvoj i uticaj medija proizveo je potrebu da se publika zaštiti od negativnih sadržaja u medijima, što je dovelo do nastanka medijske pismenosti 1980. godine.

S obzirom na to da živimo u demokratskom društvu od ključne je važnosti posjedovanje sljedećih vještina: kritičko mišljenje, samoizražavanje i učestvovanje u stvaranju određenih sadržaja.

Budite oprezni prilikom dijeljenja informacija na društvenim mrežama i obavezno razmislite da li svojom objavom ili podjelom tuđe objave ugrožavate, vrijeđate i zastrašujete nekoga. Dakle odgovornost i svjesnost kod korištenja svih medija, posebno društvenih mreža je na prvom mjestu.

Ne dozvolite sebi da budete pasivna publika i da „konzumirate“ sve što vam mediju serviraju „na tacnu“. Mediji svakodnevno selektuju informacije i objavljuju samo jedan mali djelić onoga što se dešava. Oni oblikuju i stvaraju vaše stavove o određenim temama ili osobama, a posebno imaju moć da vam nametnu o čemu da mislite. Očigledno je koliki uticaj imaju na naš život i još je očiglednije koliko je važno biti svjestan toga.

Zato, budite kritička i analitička publika, jer je to veoma značajno kako za vas kao individuu, tako i za kolektiv.

Ukoliko ste zainteresovani info čas na temu „Budi medijski pismen, budi cool“ održaću sa svojim koleginicama Anom Galić Brankicom Smiljanić 25. septembra u Banjaluci, u Američkom kutku. Radićemo sa dvije grupe:

1)Srednjoškolci i studenti u 18:00h

2)Mladi roditelji i zaposleni u državnom i društvenom-informativnom sektoru u 19:00 h

Pozivamo vas da dođete. Dobrodošli!

( Oni koji ne budu u mogućnosti da dođu, javiću vam kako je prošlo u novom blogu )

🙂

Djevojka sa krilima

Da ništa nije nemoguće i da je samo nebo granica reći će vam Dejana Bačko. Zovu je djevojka sa krilima, a ovaj nadimak ona ponosno nosi i opravdava kroz svoja djela.

Rođena bez gornjih ekstremiteta u društvu koje teško toleriše i prihvata različitost, Dejana je uspjela pokazati da se sve može kada duboko vjerujete u sebe.

Velike barijere stajale su na njenom životnom putu, ali to je nije spriječilo da postane evropska prvakinja u parataekvandu. Ova mlada djevojka je jedina osoba sa invaliditetom na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu kao i najmlađi član u Društvu slikara koji slikaju nogama i ustima.

Kako je biti osoba sa invaliditetom i sa kojim se sve društvenim problemima takav čovjek susreće, ona dobro zna. Mnogo bolnije udarce od onih sa treninga dobijala je od strane društva.

“ Retko pričam o svom odrastanju. Teško je bilo, imala sam problem i da se upišem kako u osnovnu, tako i u srednju školu. Čak sam dolazila kod mame i tražila da mi da svoje ruke. Volela bih da stavim akcenat na borbu kroz život i savladavanje prepreka.

Ruganje se preboli, podsmevanju ima kraja, samo volja treba da bude jaka! Nije hendikepiran onaj koji nema ruke ili noge, nego osoba koji ne želi da upotrebljava mozak.
Svako treba da pronađe i bavi se nečim što ga ispunjava u životu. Ja sam zadovoljstvo sobom spoznala baveći se slikarstvom“ ,  izjavila je Dejana za medije.

Bez obzira na sve životne poteškoće djevojka sa krilima sa sobom nosi pozitivnu energiju i srdačan osmijeh. Njeni prijatelji kažu da se Dejana često šali na svoj račun tražeći da se grudvaju ili da rade sklekove.

Veliki uzor joj je Novak Đoković, a i je ona njemu otkad je saznao za nju, njemu i svima koji cijene hrabre, borbene i neustrašive ljude.

Dejana je drugačija, ali ne zbog toga što nema ruke, već zato što za nju ne postoji nemoguće.

Preboljela je Dejana podsmijavanje i uvrede, ostvarila mnogo više od nekih koji imaju obje ruke i ima čime da se ponosi, a čime da se ponose oni sa hendikepiranom dušom?

 

Govor mržnje u medijima i postkonfliktnom društvu, slučaj Naser Orić

Uticaj medija na pojedinca i cjelokupno društvo je u velikoj mjeri izražen, posebno nastankom modernih tehnologija koje čine da mediji budu naša svakodnevnica. Oblikovanjem percepcije i stvaranjem određenih stavova, mediji pokazuju koliku ulogu imaju u životu publike odnosno recipijenata.

Kao glavno sredstvo informisanja građana, mediji imaju dužnost da djeluju u skladu sa svojim novinarskim kodeksom i da na taj način doprinose stvaranju dijaloga, razumijevanja i društvene kohezije. Međutim, nerijetka je pojava da upravo oni doprinose širenju govora mržnje i stereotipa koji dovode do nastanka diskriminacije.

“Govor mržnje je svaki govor, gest, ponašanje, pisanje ili prikazivanje koje je zabranjeno jer ne sme da podstiče nasilje i predrasude protiv zaštićenog pojedinca ili grupe, zato što omalovažava i zastrašuje zaštićenog pojedinca ili grupu. U literaturi se kao govor mržnje kvalifikuju izjave koje zastrašuju, vređaju ili uznemiravaju pojedince ili grupe ili izjave koje pozivaju na nasilje, mržnju ili diskriminaciju pojedinca ili grupe. “ ( Vasović, M. 2002:16)

Primjer govora mržnje u medijima imali smo priliku vidjeti prije nepunih mjesec dana. Na portalima u BiH kao i u regionu proširila se vijest kako Naser Orić poziva na rat.

Naime, bivši komandant Armije BiH Naser Orić učestvujući kao specijalni gost na promociji knjige „Život pre i posle Srebrenice“, autora Esnefe Smajlović Muhić je ratno-huškačkom izjavom, pozivao, podsticao na nasilje, uznemiravao i zastrašivao.

Kao reakcija na izjavu ostavljeni su brojni komentari uvredljivog sadržaja, koji takođe pozivaju na nasilje. Ovim vidom komunikacije stvoren je prostor pun tenzija i etničke netreperljivosti.

Sankcije u vidu osuđivanja

Iz Kancelarije za odnose s javnošću Ambasade SAD u BiH Srni je rečeno da osuđuju svaku izjavu koja aludira na novi rat u BiH, a kamoli koja otvoreno zagovara rat.

Kada govorimo o zakonskom okviru, govor mržnje je definisan kao krivično djelo i regulisan Krivičnim zakonom BiH (čl.145.), Krivičnim zakonom FBiH (čl.163.), Krivičnim zakonom RS (čl.390.) i Krivičnim zakonom Distrikta Brčko BiH (čl.160.).

Posebna problematika kod govora mržnje jeste što se još uvijek ne pravi jasna granica između slobode govora i govora mržnje. Na taj način sloboda govora se zloupotrebljava u svrhu širenja govora mržnje. Takođe, Postavlja se često pitanje kako podvući jasnu liniju između slobode govora i govora mržnje. Suštinski, jednostavno je: Gdje počinje govor mržnje, tu prestaje sloboda govora.

Na društvenim mrežama svakodnevna je pojava komentara koji u sebi sadrže uvredljiv sadržaj i pozivanje na nasilje svakog oblika. Najranjiviji na takve komentare su djeca. Podsjetimo se tragedije Alekse Jankovića i Mahira Rakovca koji su nastradali, jer su upravo bili žrtve sajber nasilja, fizičkog nasilja i govora mržnje. Kolika je opasnost upotrebe govora mržnje i do čega sve ta upotreba može da dovede, govore upravo ovakvi slučajevi.

U Bosni i Hercegovini kao jednom postkonfliktnom društvu, govor mržnje je u medijima, ali i van njih česta pojava protiv koje se neophodno boriti kroz institucionalne mehanizme, pravni okvir i edukacije. Od 2014.. godine, u Bosni i Hercegovini implementiran je program pod nazivom “Jednakost za sve: Koalicija civilnog društva u borbi protiv diskriminacije“ čiji je rad fokusiran na borbu protiv govora mržnje i diskriminacije.

„Krajevi se potroše, počeci uvek traju. Početak – eto šta je na kraju ! „

Poštovani čitaoče,

Ovo je moj prvi tekst na blogu i uvod u sve druge koji slijede. Ovo je jedan novi početak.

Iza mene je sada završeno jedno poglavlje, fakultet. Još jedan kraj koji nameće pitanje drugih: „A šta ćeš dalje?“ U ljudskoj je prirodi da se stresno i malo „tragično“ doživljava kraj, bio on pozitivan ili negativan, bio on svoj ili tuđi. Naravno nigdje ne treba vršiti generalizaciju, pa tako ni ovdje. Tako, prva ja nisam nešto posebno marila za to, a i što bih kad se uvijek pojavi dobra ideja ili prilika onome koji traga za njom, a ideje.. Ideje su zaista čudo.

Ovaj blog je jedan od mojih novih početaka, kojima se istinski radujem i nadam da će donijeti nešto dobro.

U vezi sa pričom o početku i kraju ostavljam Vam ovu divnu pjesmu Duška Radovića.

Šta je na kraju

Na kraju neba, na kraju mora, na kraju puta?
Šta je na kraju deca bi htela da znaju?
Zato jedu, zato spavaju,
Zato rastu brže od kaputa.

Šta je na kraju srede? Četvrtak.
A šta – na kraju četvrtka? Petak.
Na kraju svih krajeva?
Uvek je jedan novi početak.

Krajevi se potroše,
počeci uvek traju.
Početak – eto šta je na kraju!